Thursday, January 5, 2012

If only...

Moja prva sarma je bila baš nekako smotana, dok je nakon par pokušaja po pravilu ispadala k'o da ju je sam bog spremao za doček anđela. Ne pravim je često, jer svaki put kad je neko pomene ja se sjetim mog Druga kojeg je bilo sevap nahraniti i ja sam to činila rado, ali nedovoljno često jebiga. Jednom sam mu tako rekla da ništa ne jede jer ću ja donijeti ručak. Svoju odličnu sarmu sam fino podgrijala, pa je pokajmačila i plus cvrcnula maslaca i crvene paprike na tavi pa je još malo prelila, onako kako me mama naučila. Tad sam saznala da može jesti bilo šta, ali samo sarmu ne. Nije podnosio miris kuhanog kiselog kupusa.

Danas me je u haustoru dočekao miris sarme kad sam se vraćala s njegovog groba.

Posted by koka at 9:18 PM

7 comments:

  1. miss mjesne zajedniceJanuary 5, 2012 at 9:29 PM

    kako te tako sitnice znaju vratiti. jebeš ga, nekad ih i zamrziš.

    ReplyDelete
  2. kokaJanuary 5, 2012 at 9:33 PM

    @Missica: Baš...nevjerovatni detalji te vrate u davne živote kad su u njima bili neki divni ljudi.

    ReplyDelete
  3. fantasticnaJanuary 6, 2012 at 12:42 PM

    smells especially :(

    ReplyDelete
  4. ugaljJanuary 6, 2012 at 2:10 PM

    :(
    ..................
    da ti Nova donosi samo mirise koji ce te "voditi" na ljepsa mjesta ...

    ReplyDelete
  5. kokaJanuary 7, 2012 at 6:06 PM

    @iLuzija: It sure does.

    @Ugalj: Hvala ti, Hane Bane.

    ReplyDelete
  6. LenaJanuary 8, 2012 at 3:49 AM

    Mirisi uvijek vrate tužna sjećanja. :-(

    ReplyDelete
  7. kokaJanuary 8, 2012 at 9:51 PM

    @LenaR: Not really. Ima i onih koji me teleportiraju u odlične scene. :)

    ReplyDelete

Subscribe to: Post Comments (Atom)